Crna Gora se nakon 30.avgusta i političkih promjena nalazi u političkom ćorsokaku kakav nije zapamćen od pojave višestranačja.

Zahvaljujući neodgovornom odnosu Vlade Duška Markovića prema izmjenama i dopunama  Zakona o slobodi vjeroispovijesti i neadekvatne reakcije na marketinški trik “ Ne damo svetinje” koji joj je prodala SPC, naša država  je zapala u velike probleme koje ni najveći njeni oponenti nijesu mogli slutiti.

Ne treba čovjeku prećerana mudrost i političko promišljanje da dođe do zaključka da su našoj državi političke promjene donijele nacionalni inžinjering i podrivanje tekovina 21.maja.

Kada je postalo izvjesno  da će Milo Đukanović srušiti izdajničku Vladu Zdravka Krivokapića osokoljeni tim saznanjem niodkuda se pojavljuju samozvani analitičari, grupe građana i vanparlamentarne političke  grupacije i staju na njenom “ braniku”.

Njihovo djelovanje nije mogao zaustaviti izdaju Crne Gore kojom se diriguje izvan njenih granica, a sve sa ciljem da joj skroje sudbinu iz 1918.godine.

Ni nakon formiranja nove Vlade  izdaja Crne Gore nije zaustavlhena, čak šta više Dritan Avazović potpisuje štetni Temeljni ugovor i SPC priznaje kontinuitet koji nema u svojoj matici.

Prateći rad Abazovićeve Vlade sam primijetio da ni Ranko Krivokapić i Raško Konjević nemaju političkog šmeka, jer da ga imaju inicirali bi izmjenu poslovnika o radu i za usvajanje teksta Temeljnog ugovira bi trebala dvotrećinska većina koja nije postojala prilikom glasanja.

U “nesreći” koja ju je zadesila Crna Gora je imala sreću da je predśednik Đukanović u roku od nešto više od sto dana uspio da sruši i drugu Vladu koja je izdala nacionalne interese.

Slamku spasa naša država pronalazi u djelovanju Đukanovića i njegove partije koja je ispistavilo se bila ključni faktor u odbrani građanskog koncepta Crne Gore.

Nekada će se na prestižnim svjetskim univerzitetima izučavati fenomen nacionalne izdaje i otimanja kulturnog nasleđa koji se desio u Crnoj Gori, čemu su suport bili domaći izdajnici.

Evidentno je da jedino Crnu Goru iz političkog ćorsokaka može izvaditi i vratiti je na Evropski put Milo Đukanović koji je ispostavilo se jedino povlači hiruški precizne političke poteze.

Dok čekamo rasplet, preostaje nam da vjerujemo da Crna Gora više nikad neće doživjeti sudbinu iz 1918. godine.